Tajna zvana tiramisu

Tajna zvana tiramisu

Bez ikakve sumnje, tiramisu je danas toliko popularan da se poslužuje gotovo u svim restoranima u svetu – bilo italijanskim, bilo internacionalnim. Neverovatno je kako je osvojio svet za relativno kratko vreme. “Izmišljen” je ’70 –tih godina u gradu Treviso u severnoj italijanskoj pokrajini Veneto ali pravu popularnost stekao tokom ’90 -tih godina. Danas već spade u klasike, ima bezbroj varijacija i nalazi se na meniju skoro svih restorana, poslastičarnica i kafea širom sveta.

Italijanski naziv tiramisu potiče iz venecijanskog dijalekta (Veneto) i doslovno znači „digni me“ ili „povuci me“ (engl. “pick me up”, u smislu re-energize, regain strength, or waking-up). A samo ime postaje sasvim opravdano kada analiziramo glavne sastojke koji zaista “daju krila”. Opaka kombinacija jaja, kafe, čokolade, alkohola i mlečnih belančevina zaista krepi duh i telo – piškote zamočene u kafu sa rumom slažu se u slojevima između kojih je krem od mascapone sira i jaja, a vrh kolača premazan je istim kremom ili šlagom i posut kakaom ili čokoladom. Božanstveno, zar ne?

Ali šta je to što ovoj poslastici daje tako specifičana ukus? Tajna leži u originalnom receptu i glavnim sastojcima: mascarpone sir, zabaglione krem, espresso i savoiardi.

Mascarpone sir. Ovaj sir ima veoma dugu istoriju i veruje se da prvi put proizveden već u XIII veku u Lombardiji, severnoj pokrajini Italije. Ime mu potiče od reči mascherpa, što je lokalni naziv za vrstu rikota sira. Međutim, mascarpone je i više od sira: podseća dosta na kajmak, sa sadržajem masnoće do 75%, slatkastog ukusa i glatke, krematske teksture. Ranije se smatralo da je to proizvod koji se proizvodi i upotrebljava isključivo tokom zime, prvenstveno zbog svoje visoke kalorijske vrednosti, a takođe i zbog toga što je veoma delikatnog sastava i zahteva niske temperature čuvanja. Danas širom sveta postoje brojni proizvođači ovog sira ali retko ko uspe da pogodi tu delikatnu strukturu, specifičnu aromu i neponovljiv ukus pravog italijanskog mascarpone sira.

Zabaglione krem. To je klasičan italijanski desert poreklom iz Venecije. Poznati italijanski gastronom Đuzepe Mafioli pisao je da ime ovog deserta ima poreklo u reči zabaja, koja se odnosila na desert popularan u oblasti Ilirije. U to vreme, zabaglione se pripremao od žumanaca, meda i slatkog vina sa Kipra. Danas se umesto ovog krema u receptima za tiramisu najčešće navodi upotreba krema koji se dobija mućenjem šećera i žumanaca, uz dodatak nekog aromatičnog likera, ili upotreba likera od jaja.

Espreso. Espreso je koncetrovan napitak od kafe i dobija se po principu korišćenja vodene pare (voda pod pritiskom prolazi kroz posebnu vrstu pržene i mlevene kafe). Takav način pripreme kafe pokrenut je u Milanu početkom XX veka. Za razliku od drugih metoda pripreme kafe, espreso često sadrži veću koncentraciju kofeina ii ma znatno jači ukus i aromu.

Savoiardi. Ova vrsta deserta nastala je još u XVI veku, u severno-italijanskoj pokrajini Piemonte, na granici sa Francuskom. Navodno, kreiran je specijalno za prijem organizovan u čast posete francuskog kralja. Zahvaljujući velikom uspehu na ovom prijemu, ovaj desert je i zvanično bio “usvojen” od strane kraljevske kuće Piemonte i preimenovan u Savoiardi. Ova poslastica je veoma lagana za jelo jer se priprema samo od umućenih belanaca. Ima široku primenu u pripremi različitih torti, gde se koristi kao vrsta kore, a takođe je neizostavni dodatak uz kafe, sladolede, voće salate i čajeve. Po ukusu i izgledu podseća na naše piškote.

I da zaključimo – sir veoma bogatog ukusa i arome, mešavina žumanaca, šećera i slatkog vina iz zabaglione krema, kofein iz espresso kafe i sve začinjeno kakaom ili čokoladom čine ovaj kolač zavodljivom kombinacijom najrazličitijih ukusa koja će Vas garantovano “dići” u nebesa.

net

You may also like...

Leave a Reply

%d bloggers like this: